Vrlo ozbiljna pitanja postavljena i konačno pomalo teška priča ispričana tako lagano, jednostavno i s odličnim smislom za humor. Kraj romana je odličan, a velik plus su mu i gurmanski opisi hrane. Doista, kuhanje je metafora za slobodu u ovom romanu, ali zar nije hrana sloboda na neki način? Gdje možemo više vidjeti gubitak slobode nego u nečijem miješanju u nešto tako intimno kao što je pripremanje hrane?

To je ironična, groteskna priča sa sjajnim likovima i nevjerojatnim situacijama, gorka priča o čovjeku u bivšem režimu koji se ne snalazi u vremenu i prostoru. Živeći neki svoj vlastiti (pa stoga izolirani) život dolazi u sukob s vlastima, policijom, na radnome mjestu...