Rođen sam u selu Bobare, nadomak drevnog Tešnja, prvog dana proljeća, one godine kada je čovjek kročio u svemir. Nisam mogao birati mjesto rođenja, roditelje, ime a ni vrijeme rođenja, pa mi se čini da sam rođen i odrastao u najposnijim godinama bijede i neimaštine.

Imao sam teško i siromašno djetinjstvo, ali, za lijepo čudo, sretno i bezbrižno.

Roman Habetova koliba nije samo estetizacija vlastitog iskustva niti puka autobiografska priča, već i potraga za vlastitim identitetom. Ta potraga ne odvija se samo u mediju piščeva iskustva, već prvenstveno u samom tekstu, gdje je pripovjedaču - autobiografu potreban on sam kao onaj drugi koji će razumjeti njegovo iskustvo. To samosazrijevanje pripovjedačevog iskustva u tekstu se ostvaruje kao potraga za identitetom vlastitog teksta, odnosno potvrđivanja pripovjedačkog iskustva.