(…) U knjizi ‘svjetla za daljine’ dvjema legendama sarajevskog sporta – Mirzi Delibasicu i Vahidinu Musemicu posvecen je literarni prostor, otvorena ‘terra literaria’ . . .
Taj literarni prostor zaklapa dvostrana shema knjizevnog karaktera – na jednoj strani to je cist zivotopis: rojenje cinjenica, prizori izrazito stvarnosnog karaktera, dok na drugoj strani, drugu mogucnost literarne uspravnosti oko teksta cini cista ritualizacija tih prizora, sa sjetnim odbljescima sasvim jasnog lirsko – melankolicnog upliva u zivotopisnu materiju. . .
(. . .) ovaj, nesumljivo eruditni pisac, ucevni znalac sustina mestirje pisanja pokusava, ne bez knjizevnickog hazarda, spojiti dvije sudbe, dva zviotopisa, dva slavopisa i dvije, na prvi pogled, tek sportom spojene osobitosti sa legendarnom oeolom, sa nezaboravom, koji jeste i koji mora biti uzrokom goleme zainteresiranosti sirokog puka za knjige iz vrste kakva je ova, o kojoj upravo pisem zapis . . . (. . .)

Ova je knjiga pokazala da se u literarnom smislu mogu spajati dvije cjeline koje nisu literarno komplementarne, ona je zasvjedocila o mogucem dualitetu u smislu orkestracije osnovnog sizea. . . (. . .)

Literarni kolaz koji je Djurasovic primjenjuje ‘slaze’ slike negdanjeg i sadasnjeg zivota…
Toponimi Tuzle, Sarajeva, Madrida, Nice defiliraju ovom knjigom kao sustinska kulisa, a dva ljudska bica sa rojem znanih i neznanih koji su uplivisali u njihovu sudbu, heroicki, stameno svjedoce, u stvari, o nekom cudnom dobu sarajevskog neprolaza… (…)

Ova knjiga ce se citati na dasak, citat ce je sportasi da vide kako se ulazi i izlazi iz legende, citat ce je obozavatelji, ali i dusmani: da vide kako je zapravo legenda nastajala, njima usprkos…
Ako je nesto, u posljednje vrijeme, bilo topli medaljon oko srca svakog Sarajlije, onda je to nesumljivo, velikim svojim dijelom, mozda i citavim sadrzajem, ovaj zivotopis Mirze i Vahidina…
U legendu se ne ulazi lako, legendama nista ne oprastaju, legendi je svojstven nezaborav, a dvije sudbe povezane u jedan libar od emocija sacinjen, stremi i ovim aktom nezaboravu.
Ako plemeniti citatelj pamti lirske ushite, usklike i govorne koloratute nekadasnjeg majstora sportskog novinarstva Zvonimira Magdica, onda ce ovu knjigu smatrati znacajnom kao sportsku bibliju, ako je, pak, mladji, ucit ce Ljepotu na pravim vrelima…
Ta vrela neka budu zdenac za svakog od vas, plemeniti citatelju.