Junakinja romana Beatriz de Dia rođena je davne 1130 godine u Provansi. Bila je žena plemića, najpoznatijeg trubadura XII veka Guilhema de Poitiersa. Njena je nevolja u tome što je i sama pesnikinja. Naime, njeni su stihovi društveno prihvatljivi dok ostaju u granicama konvencija i razbibrige otmene dame, ali kad se ona zaljubi u svog »trubadura« Raimbauta, njena ljubavna lirika smeta i mužu i naslovljeniku. Ojađena, Beatriz odlučuje napustiti taj svet. Uz pomoć šurakinje, lepe Meluzine, Perzefona joj dopušta da odspava osamsto deset godina i probudi se l968. u vreme studentskih nemira u Fancuskoj gde se pridružuje studentima. Oduševljeno prihvata poziv istočnonemačkog novinara da je povede u obećanu zemlju (NJDR, odakte je i autorica). Ali u toj zemlji potpune društvene i zakonske ravopravnosti žene »trubaduri« su još retkost. Ni onde se žene nisu sasvim oslobodile, a kvalitetno novi odnosi tek se stvaraju. Da bi potkrepila tu tezu, autorica zbivanjima romana suprotstavlja aktuelne događaje (studentske nemire, izbore u Francuskoj 1973, novinske članke, rezultate naučnih istraživanja, odiomak iz dnevnika Nadežde Krupske itd.). Rezutat je toga zgusnuta, slojevita, duhovita proza, kolaž-roman prožet simbolizmom i nadrealizmom.
Ispreplećući realno i irealno, istorijske i mitološke ličnosti s likovima iz današnjice, autorica pokazuje kako navike i oblici ponašanja u sferi odnosa među polovima odolevaju i velikim vremenskim pomacima, čak i političkim promenama.